Oblik pitanja

Dosadašnje inicijative za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma odabrale su referendumsko pitanje koje je pisano laičkim rječnikom. Razlog tome je potreba da građani razumiju pitanje koje im se postavlja, jer ukoliko pitanje nije dovoljno jasno vjerojatno je da građani neće potpisati zahtjev za raspisivanje referenduma. Stoga su dosadašnje inicijative izbjegavale u pitanju koristiti pravne formulacije kakve se koriste u Saboru pri donošenju zakona i promjena Ustava.

No, takav pristup također ima i negativnih strana, što je bilo vidljivo svibnju 2013., za vrijeme najžešćih debata oko inicijative “U ime obitelji”. Primjerice, član Odbora za Ustav iz redova HNS-a Goran Beus Richembergh tada je izjavio:

“Ključni je problem što za referedum nije predložen konkretan ustavni amandman. Inicijatori su pogriješili jer su doveli Sabor u situaciju da mora odlučivati o promjeni Ustava, a samim time su zastupnicima dali priliku da ne podrže promjenu.”1

Na isti ovaj problem ukazali su i drugi ustavni stručnjaci.

Stoga predlažemo da se pri raspisivanju budućih referenduma uz jasno, laičkim rječnikom postavljeno pitanje, priloži još i konkretni pravni akt koji bi to pitanje implementirao.

U konkretnom slučaju referenduma o referendumu, predlažemo da se uz samo referendumsko pitanje priloži i “Prijedlog ustavnog zakona o promjeni Ustava” koji bi prethodno bio provjeren sa ustavnim stručnjacima i koji bi bio pripremljen za trenutačnu implementaciju, kako se Hrvatskom saboru ne bi pružila mogućnost da ovaj prijedlog opstruira.

Prijedlog tako formuliranog pitanja (pripremljenog na osnovu Ustavnog zakona o promjeni Ustava iz 2010). možete pronaći ovdje.


  1. Jutarnji.hr: “‘ŠEFICA USTAVNOG SUDA NIJE U PRAVU. USTAV MIJENJA SAMO SABOR, A NE GRAĐANI’”