Argumenti i zablude

Argumenti

Namjena ovog dokumenta je popisivanje i elaboracija argumenata za instituciju referenduma dostupnu građanima te obaranje argumenata protiv. Argumenti odgovaraju na pitanje: Zašto je dobro da narod ima mogućnost jednostavnog raspisivanja referenduma?

Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu

Nakon što su stoljećima nad nama vladali kraljevi i carevi na koje narod nije mogao ni na koji način utjecati, danas živimo u državi u kojoj, prema Ustavu, vrhovnu vlast nominalno ima narod. Ustav Republike Hrvatske na samom početku kaže: “U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu”. Ne političkim strankama, ne ministrima, ne bogatim pojedincima, već narodu. Pokazalo se da izbori za Hrvatski sabor koji se održavaju svake četiri godine ne omogućavaju narodu da kvalitetno odlučuje o svojoj sudbini. Omogućavanje građanima RH da sami raspišu referendum vratit će pravo odlučivanja o sudbini Hrvatske natrag u ruke naroda.

Referendum je nedvosmisleni glas naroda

Svjedoci smo kontinuiranog pogodovanja stranaka interesima privatnog profita, što su interesi samo minijaturnog postotka stanovništva. Predstavnički sistem kontinuirano radi na propagandi kako bi se ti interesi prikazali kao interesi svih. U tome im svesrdno pomažu veliki privatni i glavni državni mediji koji takve neistine svakodnevno ponavljaju. Pošto su interesi velike većine stanovništva suprostavljeni interesima sitne manjine koja sa političkim strankama i zastupnicima propagira i implementira interese privatnog profita, referendum je mehanizam koji u okviru trenutnog sustava može pomoći u artikulaciji interesa ogromne većine kroz konkretne zahtjeve u političkoj sferi.

Referendumom odluke dobivaju jači legitimitet

Odluke donesene u Saboru u najvećem broju slučajeva su donesene glasovima vladajućih zastupnika, dok su oporbeni zastupnici protiv. Time odgovornost za donesenu odluku preuzima relativno malena grupa ljudi koju čine saborski zastupnici vladajuće stranke. Odluka donesena na referendumu je odluka koju je donio narod neposredno. Odgovornost za donesenu odluku preuzima narod bez posrednika u vidu saborskih zastupnika vladajuće stranke. Time tako donesena odluka dobiva puno veći legitimitet koji odluka donesena u Saboru nikad ne može imati. Za odluku donesenu na referendumu odgovoran je narod direktno i legitimitet te odluke se ne može osporiti.

Mogućnost referenduma ubija osjećaj nemoći

Svjesni smo sveprisutnog osjećaja nemoći među hrvatskim građanima. Ljudi imaju osjećaj da njihov glas ionako nije bitan jer će “političari” ionako postupati onako kako je njih volja. Ljudi smatraju da oni ništa ne mogu promijeniti i zato su politički pasivni. Referendum je alat koji svakom glasaču daje mogućnost da izrazi svoj stav o bilo kojem konkretnom pitanju i da taj stav, ukoliko ima podršku većine glasača, bude proveden u djelo, odgovaralo to političkim elitama ili ne.

Referendum je efikasna zaštita predstavničke demokracije

Neposredna i predstavnička demokracija nisu dva suprotstavljena svijeta, već se u mnogim segmentima nadopunjuju. Uzmemo li u obzir trenutnu krizu eurozone vidimo da su izabrani predstavnici često preslabi da se odupru politikama i zahtjevima nadnacionalnih intitucija, prije svega Europske komisije i Europske centralne banke a onda i Međunarodnom monetarnoga fonda i sličnih institucija. Demokratska kontrola tih institucija krajnje je ograničena (u slučaju EK) ili uopće ne postoji (u slučaju ECB i MMFa). Referendumi daju vladama i parlamentima legitimitet da se odupru pritisku tih institucija. To je vjerojatno i razlog zašto je grčki premijer Papandreou u studenom 2011. bio prisiljen dati ostavku nakon što je predložio referendum o zahtjevima koje je EK postavila pred Grčku.

Odluke donesene na referendumu garantiraju stabilnost

Nakon promjena vlasti nerijetko se dešava da nova vlast odluči primijeniti zakone koje je donijela prethodna vlada. To je definitivno dobar proces ukoliko su odluke koje je donijela prethodna vlada loše, no ovaj proces često dovodi do čestih bespotrebnih promjena zakona kako kojoj vlasti odgovara. Odlukama donesenim na referendumu zagarantirana je stabilnost obzirom da će rijetko koja vlast pristupiti promjeni takve odluke bez jako važnog povoda.

Mogućnost referenduma prisiljava političke stranake da se drže obećanja

Gotovo smo i navikli da političke elite neposredno prije izbora govore jedno, a nakon izbora drugo. Ovakav oblik lažnih predizbornih obećanja u našoj zemlji je uobičajen iz razloga što je stranka (ili koalicija) na vlasti sigurna u svoju poziciju sve do sljedećih izbora. Narod nema načina da smijeni vlast za koju se ispostavi da je lagala u predizbornoj kampanji. Sve što narodu preostaje je da se zgraža ili da eventualno izađe na ulice i demonstrira. Sama mogućnost da narod raspiše referendum ukoliko vlast počne kršiti predizborna obećanja će prisiliti stranke da preispitaju svoju taktiku laganja prije izbora i da počnu davati realna predizborna obećanja.

Mogućnost referenduma prisiljava vladu na transparentnost

U trenutnoj situaciji kada je raspisivanje referenduma prikupljanjem potpisa izrazito teško ili čak nemoguće, vlada RH odgovara svojim građanima jednom u četiri godine. U četverogodišnjem periodu između izbora ne postoji nikakav mehanizam koji bi prisilio vladu da bude transparentna. Ukoliko, pak, narod narod može u bilo kojem trenutku raspisati referendum ukoliko vlada donese odluku koja se čini pogrešnom, vlada će biti prisiljena kontinuirano razjašnjavati i argumentirati svoje poteze. Bilo koja vladina odluka morati će biti donesena transparentno, sa svim argumentima predstavljenim javnosti. Na taj način mogućnost referenduma prisiljava vladu da odlučuje otvoreno te da odgovara na možebitnu kritiku svojih odluka. Ukoliko bi vlada uz mogućnost referenduma funkcionirala kao i do sada (netransparentno i često sa skrivenim motivima), vladine odluke bi vrlo brzo bile poništene na referendumu.

Referendum omogućava provođenje reformi za koje ne postoji politička volja

Svaka stranka koja dođe na vlast već godinama obećava iste promjene koje nikako da ispune. Na primjer, svaka vlast iznova obećava sređivanje biračkih potpisa ili reviziju pretvorbe i privatizacije, no te reforme se uvijek nekako izjalove zbog nedostatka “političke volje”. Referendum omogućava glasačima da sami, bez političkih stranaka kao posrednika, obavežu vlast da provede promjene za koje je svima, osim našim izabranim zastupnicima, jasno da ih se mora provesti.

Referendumom se može stabilizirati inače nestabilna koalicijska vlast

Vrlo često se dogodi da parlamentarna većina i vlada budu sastavljene i podržane od strane dviju ili više stranaka. Opisana politička klima može rezultirati nemalim nesporazumima unutar vladajuće koalicije i paralizirati političko-upravni aparat. U takvim se situacijama raspisivanje referenduma od strane vladajućih može pokazati kao jednostavna metoda izbjegavanja sukoba i prepucavanja unutar koalicije.

Zablude o referendumu

Institucija referenduma ne odgovara vladajućim strukturama obzirom da im onemogućava da zemljom vladaju kao ih volja, bez obzira prema volji naroda. Stoga ne čudi da zablude oko referenduma najčešće plasiraju upravo vladajuće strukture. Namjena ovog dokumenta je opovrgnuti te zablude.

Narod je glup, narod nije sposoban za odlučivanje

Ovaj argument se stoljećima koristio da bi se opravdala vlast careva, kraljeva i drugih figura koje nisu izabrane na izborima. No, u trenutku kad je ostvareno opće pravo glasa ovaj argument postaje isprazan. Ukoliko je narod preglup za odlučivanje, onda je potrebno ukinuti opće pravo glasa, zar ne? Po čemu se referendum razlikuje od izbora za Sabor? Kako to da je narod pametan kad treba političare uvesti u Sabor, a nije pametan kad treba donositi odluke bez tih istih političara? Odgovor je: narod jest sposoban za biranje i odlučivanje, jedino što odluke koje narod donese često nisu u interesu naših političkih elita.

Političari su obrazovani i stručni (a narod neobrazovan)

Argument da narod na izborima bira stručnjake da bi oni umjesto naroda donosili komplicirane odluke je na prvi pogled dosta privlačan. Ta, zar nije to krasno – na izborima glasamo za kvalitetne i stručne saborske zastupnike koji onda donose kvalitetne odluke na dobrobit svih nas. Svatko tko barem malo prati rad Hrvatskog sabora zna da je stvarnost puno drugačija. Ne samo da ljudi koje političke stranke stavljaju na liste za Sabor nisu stručnjaci, već se u mnogim slučajevima pokazuje da su poneki saborski zastupnici nesposobni za moralno obavljanje svojeg posla.

Narod nema dovoljno informacija za kvalitetno odlučivanje

Ukoliko vlada kvalitetno prezentira svoju poziciju, ovo ne bi trebao biti problem. Argumenti su jednaki kao i kod problema transparentnosti: ukoliko je vlada transparentna i javno obznanjuje sve relevantne podatke, onda će narod imati sasvim dovoljno informacija za kvalitetno odlučivanje. Ukoliko narod te informacije nema, to znači da su zakazale upravo vladajuće strukture koje narod trebaju informirati. No, iluzorno je za očekivati da će vlada propustiti priliku da provede kampanju informiranja građana. Najbolji primjer je referendum o ulasku RH u EU, prilikom kojeg su političke elite dale sve od sebe da narodu prezentiraju argumente za ulazak u EU. Nema razloga zašto se isti scenarij ne bi ponovio pri svakom drugom referendumu.

Narod je izabrao vlast da ga zastupa i ne može se petljati Vladi i Saboru u posao

Kad su građani izašli na izbore i dali glasali za saborske zastupnike, oni se nisu odrekli svojeg prava na neposredno odlučivanje. To pravo zagarantirano građanima prvim člankom Ustava Republike Hrvatske: “Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.” Vlast u RH proizlazi iz naroda i pripada narodu, te Sabor i Vlada funkcioniraju kao predstavnici naroda. Ukoliko narod neku odluku donese neposrednim putem, Sabor i Vlada su tu odluku obavezni prihvatiti i provesti.

Vođenje države je odgovornost Vlade

Vođenje države svakako jest odgovornost Vlade. No, u čije ime Vlada vodi državu? Kome je ta Vlada odgovorna? Narodu. Vlada državu (nominalno) vodi u ime naroda. Prema tome ukoliko narod se narod ne slaže s nekom odlukom Vlade i odluči ju promijeniti na referendumu, onda je posao Vlade da tu odluku prihvati i prema njoj se ravna. Jer, ponovimo, Vlada bi za vođenje države trebala biti odgovorna narodu.

Parlament sprečava narod da donese društveno destruktivne odluke

Ovaj argument naprosto ne stoji. Pomalo je neukusno uopće spominjati da je Hitler na vlast došao uz potporu parlamenta. I dan danas u nekim zemljama EU stranke radikalne desnice ulaze u parlament: radikalno desne stranke su 3. po jačini u mađarskom i danskom parlamentu, a 2. po jačini u flamanskom parlamentu. Apsolutno ništa ne sprečava glasače u Republici Hrvatskoj da na izborima izaberu stranku koja će u Hrvatskoj uvesti diktaturu ili oduzeti prava nacionalnim, vjerskim ili spolnim manjinama. S druge strane, praksa u drugim državama koje imaju građanima dostupan referendum (Slovenija, Italija, Švicarska) pokazuje da se društveno destruktivne odluke jednostavno – ne donose. Pokazue se da u trenutku kad narod dobije mogućnost izbora, narod tu mogućnost koristi odgovorno.

Na referendumu je moguće oduzeti ljudska prava manjinama

Prava manjina i ostala ljudska prava su zaštićena ustavom i o tim djelovima ustava se ne smije odlučivati na referendumima. Referendum služi narodu da kontrolira svoje politički izabrane predstavnike, no ne služi većini da provodi teror nad manjinom. Tu također treba napomenuti i to da redovno održavanje referenduma ni po čemu ne implicira i donošenje takvih loših odluka – takve neprihvatljive odluke mogu jednako tako donijeti i izabrani predstavnici. Dapače, oni to mogu učiniti još i lakše jer je vjerojatnije da će lošu odluku donijeti jedna ili nekoliko osoba nego da će to učiniti većina glasača. No da bi se svaka moguća zloupotreba referenduma spriječila tražimo da se paralelno sa smanjenjem broja potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma unese i zabrana raspisivanja referenduma koji nekoj manjini oduzima neko od ljudskih prava.

Referendum nije dobar jer ne uključuje javnu raspravu

Donošenje kvalitetnih odluka bez prethodne javne rasprave je nemoguće. U tom smislu su referendum i javna rasprava neodvojivi i održavanje referenduma bez prethodno provedene javne rasprave nema smisla. Isto vrijedi i za parlamentarne i predsjedničke izbore i kod izbora je ovaj problem riješen zakonima koji propisuju obavezno sučeljavanje kandidata i obavezno davanje medijskog prostora svim kandidatima na izborima. Na isti način se može osigurati i javna rasprava prije provođena referenduma. Stoga je potrebno donijeti promjene zakona o referendumu koji će prije provođenja referenduma osigurati jednaku javnu raspravu kao i prije parlamentarnih ili predsjedničkih izbora.

Referendumi su skupi

Jedan od glavnih argumenata tadašnje premijerke RH protiv raspisivanja referenduma o zakonu o radu je bio da održavanje referenduma košta 170 milijuna kuna. Svega par mjeseci kasnije pokazalo se da je referendum za ulazak u EU koštao svega 40 milijuna kuna1 – manje od 10 kuna po stanovniku i manje od pola promila državnog proračuna. Ukoliko bi se, pak, razvila stalna infrastruktura za održavanje referenduma, cijena referenduma bi znatno pala. Također, referendume je moguće održavati paralelno sa lokalnim, parlamentarnim ili predsjedničkim izborima – u tom slučaju cijena samog referenduma je zanemariva. No, sve i da je cijena referenduma zbilja i jest 170 milijuna kuna – to nikako nije razlog da se narodu oduzme pravo glasa. Slažemo se da je potpuno ukidanje izbora i provođenje diktature u biti najjeftinije za državu, ali niti jedan ozbiljan akter u političkom životu Hrvatske neće tako nešto predložiti. Smatramo da je referendum još samo jedan oblik izbora i da je prigovor da referendume ne treba održavati jednako smislen kao i argument da parlamentarne izbore treba ukinuti jer – previše koštaju.


  1. Izjava ministrice Pusić