Povijest građanskih inicijativa za prikupljanje potpisa za referendum

Mogućnost da birači sami zatraže raspisivanje referenduma u hrvatsku legislativu uvedeno je ustavnim promjenama iz 2000. godine i izmjenama Zakona o referendumu iz 2001. godine.

Prve inicijativa za raspisivanje referenduma pojavila se 7 godina nakon promjene Ustava. Prvi koji su se okušali u prikupljanju potpisa za raspisivanje referenduma bili su Hrvatska stranka prava i braniteljske udruge koje su 2007. pokušali sakupiti 10% (skoro 450000) potpisa. Zasmetala ih je presuda Šljivančaninu, Radiću i Mrkšiću, pa su željeli raspisati referendum o ukidanju Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom1. Prikupljanje potpisa započelo je 30.9.2007. i u 2 tjedna prikupljeno je 296 tisuća potpisa. HSP je nakon isteka roka od 2 tjedna nastavio sa prikupljanjem potpisa2, ali su ti potpisi bili nevažeći, tako da referendum nije raspisan.

Druga akcija prikupljanja potpisa bila je “NATO na referendum”. Potpisi za pitanje “Jeste li za to da Republika Hrvatska postane članica Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO)?” sakupljali su se od 29.3. do 13.4.2008. godine3. Cilj akcije bio je odluku o ulasku Hrvatske u NATO postaviti kao referendumsko pitanje, obzirom da je za ulazak Hrvatske u NATO u tom trenutku prema istraživanjima javnog mnijenja bilo manje od 50% ispitanika, dočim je vlada Ive Sanadera u potpunosti ignorirala tu činjenicu. Prikupljeno je svega 126392 potpisa od potrebnih skoro 4500004. Ono što je interesantno kod ove inicijative je da su ju proveli NGOovi i vanparlamentarne stranke. Ad hoc organizacija formirana je u svega par tjedana, nije postojala čvrsta struktura zapovijedanja, lokalni sakupljači bili su autonomni i sami su se organizirali, središnjica u Zagrebu je više manje samo koordinirala sakupljanje papira i nastupala prema medijima. Bio je to lijep primjer suradnje širokog spektra ljudi od tvrde ljevice, preko liberala pa do ekstremne desnice, od homoseksualaca pa do homofoba, od zelenih pa do pravaša. Reakcija vladajućih na ovu akciju prikupljanja potpisa bila je izrazito neprijateljska – premijer Sanader u više navrata je na pitanje o akciji prikupljanja potpisa izjavio naprosto da referenduma neće biti5.

Slijedeća inicijativa pokrenuta je krajem 2009. i zvala se “More je kopno”. Cilj je bio od 15.11. do 29.11. prikupiti potpise za referendum s pitanjem “Jeste li za to da se u cijelosti odbaci Sporazum o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, za koji je Hrvatski sabor 2. studenoga 2009. godine Vladi Republike Hrvatske dao odobrenje za potpisivanje, što je i učinjeno 4. studenoga 2009. godine u Stockholmu, odnosno da se prijepor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije ne može rješavati na ad hoc arbitražnim sudovima, nego isključivo na Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu i Međunarodnom sudu pravde Ujedinjenih naroda u Den Haagu?” Inicijativa je prikupila 20363667, što je bilo nedovoljno za raspisivanje referenduma.

Zanimljivo je da su Slovenci također prikupljali potpise za isti takav referendum. Oni su ih i sakupili, te je u Sloveniji i održan referendum sa sličnim pitanjem i na referendumom je tankom većinom odlučeno da se Sporazum o arbitraži prihvaća, što je bio bitan faktor ka odblokiravanju hrvatskih pristupnih pregovora s EU.

Četvrti pokušaj prikupljanja potpisa pokrenulo je 5 hrvatskih sindikalnih središnjica kako bi srušili prijedlog novog Zakona o radu. Potpise za pitanje “Jeste li za zadržavanje važećih zakonskih odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima i otkazivanju kolektivnih ugovora?” su prikupljali od 9. do 23.6.2010.8 Sindikati su, po prvi puta u povijesti RH, u zadanom roku prikupili 813016 potpisa (od toga iz je priznato 717149), što je skoro duplo od potrebnih 449506. Al, sve uzalud jer je vlada RH na čelu sa Jadrankom Kosor odustala od prijedloga novog Zakona o radu. U trenutku kad je vlada odustala od zakona, počinje igra apsurda: sindikati se osjećaju izgirano jer su oni potpise sakupili, a referenduma neće biti, pa su se žalili Ustavnom sudu. Ustavni sud je zatim odlučio da nema smisla raspisivati referendum o nepostojećem prijedlogu zakona9, na što su se sindikati zaprijetiti kako će započeti sa anti-EU propagandom. Kako bi spriječila da sindikati krenu sa opstruiranjem procesa pristupanja EU, vlada je u dogovoru sa sindikatima odlučila prenamijeniti 800000 sindikalnih potpisa sa referenduma o Zakonu o radu na referendum o smanjivanju broja potpisa za referendum. Vlada i sindikati su dogovorili da će se paralelno sa referendumom o pristupanju Hrvatske u EU biti održan i referendum o smanjivanju broja potpisa na 5% i produživanju roka za prikupljanje potpisa na 30 dana. Sindikati su za uzvrat obećali pridružiti se vladinoj pro-EU kampanji.

No, Jadranka Kosor je izbore izgubila, a nova vlast je odlučila Kosoričino obećanje sindikatima ignorirati10. Reakcija sindikata na ovo kršenje obećanja bila je relativno mlaka, tako da je referendum o EU održan bez paralelnog referenduma o referendumu.

Nakon što je postalo očito da se referendum o smanjenju broja potpisa za raspisivanje referenduma koji je premijerka Kosor obećala neće održavati paralelno sa referendumom o ulasku u EU, sindikati su svega  10 dana prije referenduma o EU najavili da na dan referenduma kreću sa akcijom prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o referendumu. U trenutku najave početka prikupljanja potpisa sindikati još nisu bili krenuli sa pripremama za kampanju prikupljanja potpisa, bili su potpuno nespremni za akciju ovakvog opsega. Dapače, na konferenciji za novinare na kojoj je inicijativa prvi puta najavljena sindikalni vođe su izjavili “ako ne prikupimo potpise, to će vladi pokazati…”, dakle, i njima samima je bilo jasno da ta akcija nema nikakve šanse za uspjeh. Nakon te prve konferencije za tisak, inicijativa za prikupljanje potpisa više se nije spominjala. Svega 2 dana prije najavljenog početka prikupljanja potpisa osobe koje su se prijavile za volontiranje su dobile obavijest emailom da se akcija odgađa za svibanj.

U svibnju 2012. godine akcija prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma nije održana, bez obrazloženja.

Peta akcija prikupljanja potpisa pokrenula je građanska inicijativa “Referendumski ustanak”. Potpisi su se prikupljali od 13. do 27.2.2013. i to za četiri odvojena referendumska pitanja: o ponavljanju referenduma o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, zabrani prometovanja i prodaje genetički modificiranih organizama, poništenju prethodne privatizacije te zabrani rasprodaje prostora, resursa i imovine Hrvatske11. Potpisi su se prikupljali u 47 grada na više od 100 štandova12. Inicijativa je za svako od 4 pitanja prikupila između 116816 i 124500 potpisa, sveukupno 480269 potpisa13. Makar niti po jednom od 4 pitanja nije prikupljeno potrebnih 450000 potpisa, predstavnici inicijative su svejedno potpise predali Saboru, no referendumi nisu raspisani zbog nedovoljnog broja potpisa.

Šesta inicijativa za raspisivanje referenduma pod nazivom “U ime obitelji” pokrenuta je u svibnju 2013. godine, sa pitanjem: “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?”14. Potpisi su se prikupljali od 12. do 26.5.2013. i prikupiljeno je oko 710000 potpisa. Inicijativu je vodila udruga “Građani odlučuju”, koja je usko vezana uz radikalno desnu vanparlamentarnu stranku HRAST – predsjednik i dopredsjednik udruge su bili na izbornoj listi HRASTa, a stranka i udruga dijele i broj žiro računa15. Za razliku od prethodnih inicijativa koje su prolazile bez incidenata i pretjeranog medijskog interesa, za vrijeme ove inicijative u medijima su se svakodnevno pojavljivali izvještaji o incidentima u kojima su volonteri inicijative bili i žrtve i napadači1617. Ovu inicijativu obilježili su također sukobi između inicijative, pravnih stručnjaka stranke na vlasti (na čelu sa predsjednikom saborskog Odbora za Ustav Peđom Grbinom) i ustavnih stručnjaka općenito (na čelu sa prof. Brankom Smerdelom) oko potrebnog broja potpisa18 te o tome da li je rezultat referenduma obvezujuć za Sabor19.

Zadnja revizija ovog teksta pisana je u lipnju 2013. godine.


  1. HKV.hr: “Referendum o Haagu” 

  2. HKV.hr: “296 tisuća moralnih činova” 

  3. H-alter: “Od 29. ožujka: ZA REFERENDUM O NATO-u!” 

  4. H-alter: “Predaja 126 392 potpisa prikupljenih u akciji ‘NATO na referendum’” 

  5. Limun.hr: “Sanader: Neće biti referenduma” 

  6. Poslovni dnevnik: “Znaju li građani zašto potpisuju sindikalni zahtjev” 

  7. Večernji list: “Inicijativa More je kopno prikupila oko 200 tisuća potpisa” 

  8. NSZ.hr: “Referendum – protiv izmjena Zakona o radu!” 

  9. Odluka Ustavnog suda U-VIIR-4696/2010 

  10. Index.hr: “Bauk: sindikati su napravili dribling i potpise za zakon o radu pretvorili u one za referendum o referendumu” 

  11. Tportal: “U devet dana više od 400.000 potpisa!” 

  12. Tportal: “Građani masovno potpisuju Referendumski ustanak” 

  13. Tportal: “‘Referendumski ustanak’ nije skupio dovoljno potpisa” 

  14. Web stranica inicijative “U ime obitelji” 

  15. Tportal: “Platforma 112: ‘Iza inicijative ‘U ime obitelji’ stoji Hrast’” 

  16. Večernji.hr: “Na štand bacili zapaljivi predmet, volonterka lakše opečena” 

  17. 24sata.hr: “Volonteri referenduma ‘U ime obitelji vrijeđali LBGT osobu” 

  18. Dnevnik.hr: “Odbor za Ustav: Inicijativa ‘U ime obitelji’ NIJE prikupila dovoljno potpisa” 

  19. Dnevnik.hr: “Odluka s referenduma je obvezujuća, ali o izmjeni Ustava odlučuje Sabor?!”